Hellen Radiković: Bitno je očima nevidljivo

Hellen je rođena 1967. g. u Zagrebu. Životni put odveo ju je u predivnu Istru 2000 g. gdje otkriva svoju kreativnost. Svoj umjetnički opus započinje prirodnim materijalima u izradi slika i skulptura. Izrađuje slike, skulpture i različite uporabne i dekorativne predmete od drva, metala i žice.

Preko udruge Istarska inicijativa umjetnost-obrt iz Labina izlaže na raznim sajmovima. Ima i nekoliko samostalnih izložbi u Zagrebu i Istri. Crtala je ugljenom (uglavnom ženske aktove) i akvarelom, da bi nakon toga otkrila ljepotu u stvaranju umjetničke fotografije uglavnom apstraktne naravi.  

Ženska inačica Petra Pana, Hellen je odbila odrasti. Odlučno traga za skrivenim smislom, razdraganošću i što je najvažnije, pogledom na svijet u inat “establishmentu”. Promatrajući njezin opus i “modus vivendi” ne možemo ne primijetiti dihotomiju; Hellen je jedna od rijetkih koji do u detalj poštuju rokove, pravila, dogovore, zakone i sve propise ustaljenog poretka, istovremeno u radovima, stavovima i retorici buneći se protiv njega.

Ona će u odresku za vrijeme pripreme ručka vidjeti svemir, iskonski prasak, ili pak Da Vincijev lik u brašnu razasutu po dasci. Od cjepanica stvorit će zidni sat s ženskim likom, a konja u kasu će, podsjećajući na poentilizam u slikarstvu, izraditi s obezglavljenim čavlima. Drugačija, prkosna, beskompromisna, svoja, samom pojavom izazivajući “efekt iznenađenja” Hellen na prvu loptu šokira, na drugu osvaja originalnošću i, za okvire samo deklarativno tolerantne današnjice, krutošću u uvjerenju da ništa nije kakvim se čini.
Igra se sunčevom svjetlošću, priborom za jelo, brojevima što uskrsnu na dnu posude i nagim ženskim tijelima u ugljenu i akvarelu, preispitujući tako vlastitu ženstvenost, koju u stvarnosti glasno negira.

Punkerica u duši i pristupu, dekorirana zakovicama, Hellen je od svjetine vješto sakrila potrebu za pripadanjem, nježnošću i bliskošću. A ova je izložba dokaz kako je očima bitno nevidljivo, pa je tako naoko nezainteresirana svjetina prepoznala Hellenin umjetnički vrisak, te se skromno odužuje njezinoj divljoj duši što je Žminj, točnije Karloviće odabrala za svoj drugi dom.